Lou Tresor dóu Felibrige - page 1553

MINAU
MINO
341
bulaire; large face,
bonne
mine,
v.
carasso,
figurasso.
Minasso
fino,
esprit
gentiéu.
a.
crousillat.
De
minassos
de
marco-mau.
a.
arna vielle.
H.
mino.
min
au,
minai.
(1.),
eminal
(rouerg.),
s. m.
Minot,
boisseau,
v.
eiminau;
faîtage
d'un toit,
en
Rouergue,
v.
biscle. R. mino,
eimino.
Minauco
pour
limauco,
limaço.
minaud,
mignaud, audo,
s.
Chat, chatte,
en
Languedoc,
v.
cat, minet
;
personne
mi-
naudière,
v.
mèie.
Iéu
vous
cantarai
un
pauc,
Se
me
paras
del minaud.
ch.
pop.
E
pèi
dissèc pèr las
minaudos
Que
toutes
èron
coutinaudos.
p.
goudelin.
prov.
Sauto,
minaud
!
Se
tu
noun
saules,
iéu
tampau.
R.
min.
minçamen, minçomen
(l.),adv. Mesquine¬
ment,
modiquement,
y.
escassamen.
Tout
minçamen,
toutjuste. R. mince.
MINCE
,
MINS
(niç.)
,
MINCI, MICE
(d.)
,
MouiNCE
(auv.),
iNço,
ICO
(rom.
minims ?
it.
mincio, lat.
minimus),
adj. Mince,
mes¬
quin, ine, modique,
petit,
ite,v.
flèuni, linge,
prim,
tèune.
Coucoun
mince,
cocon
faible
;
minci les-
Co,
mlncei lesco
(m.), minces tranches.
Tant lou
puissant
coume
lou
mince
Dèu fidelitat à
soun
prince.
c.
brueys.
prov.
Mince
coumo
la trempo,
coume
lou
tafata
de
cinq
sòu,
coume uno
fueio de
papié.
Lou
fléu
secopo
à
l'endré
lou plus
mince.
mincet,
minçot
(g.),
minçoün
(m.),
eto,
oto, otjno,
adj!
Un
peu
mince,
assez
mince,
grêle, svelte,
v.
primet.
Èron
rede
e
minçoun
coumo
de
candeleto.
p.
mazière.
Ma
saumeto
Es
au-mens,
de
voueste
ai, la mita plus minceto.
m.
bourrelly.
R. mince.
MINCETA,
MINCETAT
(1. g.),
s.
f.
Ténuité,
.
qualité
de
ce
qui
est
mince. R.
mince.
Minchoui, minchoun
(niais),
v.
menchoun
;
minchoun
(petite
mèche),
v.
mechoun
;
min-
chouna,
minchounado,
v.
menchouaa,
men-
chounado
;
minco,
v.
mingo.
minçoulet, minçourlet
(rh.),
mince-
let
(lim.),
minçoulin, eto, ino,
adj. Très
mince,
ténu,
ue,°
grêle,
fluet,
ette,
v.
dtndou-
let,
primachòu.
Vòsti
minçoulet
pecou.
3. aubert.
Eici
cantaren
pas un
minçourlet ôujèt.
m.
de
trdchet.
Tu que
sies
tant
minçourleto.
a.
langlade.
R.
mince.
mindre,
indro,
adj.
Étroit,
oite,
court,
ourte,
mesquin,
ine, qui n'a
ni
sou
ni maille,
v.
mesquin,
pingre; moindre,
v.
mendre.
R. mendre.
Mindrouot,
y.
mingrot.
mine,
mini
(m.),
méni
(1.),
(rom.
mini,
minio, mino,
cat.
mini,
esp.
port.
it.
mi-
nio, lat.
minium),
s. m.
Minium, oxyde
rouge
de
plomb.
Fabrico
de
mine,
fabrique
de
minium.
Mineino,
y.
minet,
eto.
minerai.ougi,
mineralougic
(g.
1.),
ico,
adj.
t.
se.
Minéralogique.
mineralougio
(cat.
esp.
port,
it.
lat. mi¬
neralogia),
s.
f.
Minéralogie.
mineralougisto
(cat.
esp.
it.
port,
mi-
neralogista),
s.
m.
Minéralogiste.
R.
mine¬
ralougIo.
minerau,
minéral
(1.),
alo
(rom.
mène¬
rai,
minerant,
cat.
esp.
port,
minerai,
it.
minarale,
lat.
mineralis),
adj.
et
s.
Miné¬
ral, aie.
Jas
minerau,
gîte
minier
;
lou
minerau,
le
minerai
;
li
minerau, les minéraux
;
aigo
mineralo,
eau'
minérale
; sau
mineralo, sel
minéral.
Li
minerau, lis aubre,
e
li
planto
e
li flour.
c.
reybaud.
Acò 's la
vertut
qu'ero
amasso
Pèus mineraus
ount
ero
passo.
g.
d'astros.
R. meniero.
MiNÈno,
s.
f. Banneton,
coffre percé
dont
on
se
sert
pour conserver
le
poisson dans l'eau,
en
Guienne,
y.
couchòu.
mineroun, minerou
(lim.),
oüno,
s.
En¬
fant
gâté, ée,
en
Limousin,
v.
envesa.
R. mi¬
nero.
Minervo, Minerbo,
v.
Menerbo
;
minèstro,
y.
menèstro.
minet, mignet
(m.),
eto,
adj.
et
s.
Tout
petit, ite,
menu, ue,
mignon,
onne;
minet,
ette,
jeune
chat, jeune chatte,
v.
minoun,
minaud
;
furet,
v.
furet
;
grand-papa, grand'
maman,
aïeul, vieille femme,
en
bas Limou¬
sin,
v.
menim,
mimin
;
Mignet,
nom
de fam.
provençal.
Soupa
minet, petit
souper
;
pero
mineto,
poire
dauphine, petite poire
connue en
Rouer¬
gue ;
lou
minet,^manchon
ou
tour
de
cou en
fourrure, ornement
de toilette
;
la
pauro
mi¬
net,
la
pauvre
petite,
en
Querci
;
coucho la
mineto, la
mineino (auv.), chasse
la
chatte
:
faire
minet,
ménager
sa
pitance, faire
de
petits
morceaux, v.
pichoun.
prov.
Fin
coume uno
mineto.
Groumando mineto
Lico l'escaufeto.
R. min.
minet,
s. m.
Tas de blé, dans l'Isère,
v.
mouloun. R. mino.
minet-minet,
s. m.
Jeu
d'enfants
connu
à
Carpentras.
R.
minet.
mineto
,
minoto
(1.),
s.
f.
Petite mine,
minois,
v. mourroun;
air
chafoin, minaude¬
rie, chattemite,
personne
rusée,
v.
cato-fa-
l'eto, limeto,
meneto.
Tatan-mineto, sainte nitouche
;
es
tout
mineto, il
est tout
miel
et tout
sucre
;
carga,
prendre la minoto,
se
griser,
v.
lignoto,
mieto, mounino.
Oh ! que
de
parauletos,
De
faiçous, dfe minetos !
p.
goudelin.
R. mino':
Minga,
v.
manja;
minganello, mingano,
minganous,
y.
menganello,
mengano, men-
ganous
;
mingarèl,
v.
mingoulet.
mingau-mingal
astre
(
jouga
À),
Jeu
usité
près de Beaucaire
(Gard).
Mingea, mingerié,
v.
manja, manjarié.
mingo
,
minco
(rom.
mingua,
minga,
minja,
miga, mica,
miza,
mia,
v.
cat.
mi-
ca,
it.
mica,
miga, minga, lat. mica,
miette),
adv.
et
adj.
Mie,
pas,
point, à
Nice,
v.
gens, manco, pas
;
nul,
nulle,
v.
de-
gun.
N'en tastara
mingo,
il
n'en
tâtera
mie
;
n'i'a
mingo,
il n'y
en a
point; n'en vòu
mingo, il
n'en
veut
pas;
mingo de
peno,
pas
de
peine.
mingoulet
,
mingouloun
(
rh.)
,
min-
groulet,
mingarèl(l),
eto, ouno, ello
(for. mingolet), adj. Très fluet,
ette,
grêle,
maigrelet,
ette,
v.
dindoulet, minçoulet,
mendrigoulet.
Taio
mingouleto,
taille
mince.
Es lou grame
à fiéu prim, la
sagno
mingouleto.
j.-b.
martin.
Èstre
tant
marridouno,
Tant
mingoulouno.
p.
du
caulon.
R.
mingo, mingre.
mingoun
,
ouno
(lat.
mango,
onis, fre-
lateur)_,
s.
Mendiant,
ante,
qui cherche
à é-
mouvoir la
pitié
sous
de faux prétextes,
v.
coucaro,
mandre
;
Mingons,
nom
de
fam.
provençal.
mingouneja
,
mingounia
( m.)
,
(
esp.
mangonear,
courir
çà
et
là, it.
minchiona-
re,
railler, lat.
mangonisare, déguiser,
ma-
quignonner),
v. n.
Quémander,
mendier,
v.
quista,
mendica.*R.
mingoun.
Mingranié, mingrano,
v.
mióugranié, mióu-
grano
;
mingrano,
v.
migrano.
mingraugnes,
s.
Personne
maigre,
en
style
burlesque,
à
Saint-Pons
(Hérault),
v.
esque-
rinche.
R.
mingre.
mingre,
mingo
(m.),
ingro, ingo,
adj.
Piètre,
maigre
;
mince, débile,
étriqué,
ée,
v.
merenc,
prim.
Es bèn
mingre,
il
est
bien
pauvre
;
es pas
mingo,
il
n'est
pas
mince,
il
n'est
pas
petit,
elle
n'est pas
sotte.
S'avançant, mingre caminaire,
La biblo
en
man,
la biasso
au
col.
lafare—alais.
Mèsbèn
lèu, de
sa
mingro
calo,
Ausis
un
long
brounzimen
d'alo.
a.
langlade.
Es que
sian fa pèr
servi
de
juguet
A-n-un mouloun de
mingo
pantouquet?
j.-p.
roux.
Conférer
ce
mot
avec
le prov.
melingre,
l'it.
minoringo, le lat. mediocris
et
le
gr.
fuxpij,
petit.
mingrot,
mindrot, mingroulet, oto,
eto,
adj. Maigrelet,
ette,
grêle,
v.
mendri-
goul. R. mingre.
Mini,
v.
mine
;
minia,
miniadè,
èro,
minia-
dis,
isso,
miniadou,
ouro,
minialho, minianço,
v.
manja,
manjadis, manjadou, manjaio,
man-
janço.
miniaturisto,
s.
Miniaturiste.
R.
minia-
turo.
miniaturo
(cat.
esp.
port.
it.
miniatura),
s.
f.
Miniature.
Es
uno
miniaturo, c'est
une
miniature
;
miniaturo
de
chato,
mignonne
jeune fille.
R. mine.
Minim,
v.
menim;
minima, minime, mi¬
nimous,
v.
menima,
menime, menimous.
minimum
.(mot
latin),
s. m.
Minimum,
v.
mens.
Minin,
v.
menim;
minino,
v.
menino; mi¬
nisteri,
ministre,
v.
menistèri,
menistre
;
min¬
ja,
minjable,
minjado,
v.
manja, manjable,
manjado
;
minjadèro,
minjadouiro,
v.
manja-
douiro
;
minjaire,
v.
manjaire minjalho,
v.
manjaio;
minjamen, minjanço, minjariò,
v.
manjamen,
manjanço,
manjarié
;
minji
pour
mangère
(je mangeai),
en
Pèrigord
;
minjo-
meco,
minjo-piau,
v.
manjo-mecho,
manjo-
péu.
minjoulat,
n.
p.
Minjolat, Minjollat,
nom
de fam.
lim.;
Menjoulet,
nom
de fam. béarn.
Ha, ha, ha,
ça me va
el
dire,
Minjoulet,
que
tu
me
fas rire!
p.
goudelin.
R.
minja,
la ?
Minjuero,
v.
manjaduro.
mino,
migno
(m.), (chinois mien, face
;
rom.
mina,
maina, grimace,
lat. minœ,
me¬
naces),
s.
f.
Mine, air,
apparence,
figure, vi¬
sage, v.
caro,
aire
;
minauderie,
grimace,
v.
menganello.
Mino de
lichouiro, mine
friande, agréa¬
ble;
marrido mino,mino
debourr'eu,
mau¬
vaise
mine
;
li
làidi mino
de Fourcauquiê,
sobriquet
des
gens
de
cette
ville
;
faire
mino
de,
faire mine de
;
faire bello minoy briller,
en
parlant
d'une lampe;
faire
bono
mino,
faire bon accueil
;
faire
la
mino,
faire
la mi¬
ne,
la
moue, v.
tufo,
mourre
;
paga
de mi-
no,
payer
de
mine; teni
sa
mino
ou
si mino,
composer son
visage,
garder le sérieux
;
es
touto
mino,
elle
est
toute
grimaces.
prov.
Bello mino
e
pau que vau.
Bello
mino
e
pau ama
Costo
gaire
de
moustra.
Fau
pas
juja li gènt
pèr la mino.
A bèn bono
mino, mai
a
meichant
jo.
A
marrit
jo
liono
mino.
Femo de bèn
e
de bono
mino
Noun vai pu
liuen
que
sa
galino.
mino, meno
(cat.
esp.
port.
it. mina,
lat.
minera)
,
s.
f.
Mine,
minière,
cavité,
v.
meno.
Mino de
ploumb,
mine de
plomb,
plom-
1...,1543,1544,1545,1546,1547,1548,1549,1550,1551,1552 1554,1555,1556,1557,1558,1559,1560,1561,1562,1563,...2382
Powered by FlippingBook